*Alejom mog života*

Dobrodošli na moj blog. Ovdje sam da sa vama podijelim svoje priče, iskustva, misli, ideje... Prošetajte alejom mog života...

15.07.2019.

Oluja

Nagomilalo se mnogo oluja u meni. A samo je jedna dovoljna da pohara sve oko sebe. A samo je jedna dovoljna da opustoši cijeli kraj. A samo je jedna dovoljna da uništi i dane i noći. A samo je jedna dovoljna da me poslije nje nema više. A ima ih mnogo u meni. Strpljivo čuvam munju što zapeta čeka znak. A sijevnut će. Zauvijek čekati ne može. Zauvijek čekati neće. Ukrast će posljednji uzdah i usnit ću mirno vedro nebo bez oblaka, život bez oluja. Znam da će doći dan kad će moje zore umiti veseli sunčev sjaj, noći zaviti veo tišine. Znam da će doći...mora doći...jer, nakon oluje mora doći tišina.

21.10.2017.

Čekam te

U zori što tiho i rosno budi se, ja čekam te. Na vrhovima rumenog lišća zadržava se posljednji treptaj sunca. Ja čekam. Tonem u magične snove, talasi čežnje me nose. I tamo te čekam. Čekam dodir jagodica na razbarušenoj kosi, čekam topot usana na sanjivom tijelu. Čekam da spustiš usne na moje, da osjetim kako me nježno miluje maleni ben što od svih vješto skriva se. Meni se skriti ne može. Pronađem ga krajičkom oka kada ti misliš da te ne gledam. Čekam te, hajde da zajedno ispišemo historiju nove, jesenje ljubavi. Imam i pero i hartiju, ti samo dođi. Utisnut ću pečat zaborava na dosadašnja skitanja i prepustiti se samo tebi.

13.10.2017.

Prilagodi i tugu boji očiju

I tuga se gubi u dubokom pogledu ako je usmjeren na nekog koga voliš.

12.10.2017.

Najdraži...

You were in my dream again...you loved me like never before.

11.10.2017.

Linearna perspektiva

Gledajući u horizont vidim tebe. Na kraju puta stojiš, i ti gledaš u tačku nedogleda. Okrenut mi leđima, dalek i stran, čekaš dodir. Pružam korak, pružam ruku, i zastajem. Čemu sve? Ne! Ovaj put odlučno ne! Ne dam više da me lomiš. Na vrhovima prstiju zastajem i okrećem tijelo od tvoga. Ne okrećem se više u prošlost. Ne okrećem se tebi. Osjećam pogled na skrhanim plećima. Prži. Idi, dragi moj. Okreni se i idi. Gledat ću kako odlaziš od mene. Udaljavaš se i sve si manji. U mojim očima si manji i manji. I postat ćeš tačka. I postat ćeš ništa. I ostat ćeš ništa.

26.09.2017.

Kafa

Volim piti kafu iz keramičke šoljice. Ostavlja poseban okus na usnama. Dodir keramike pomiješan sa dodirom jesenjeg maglenog jutra je nešto što posebno prija mojim usnama. Miris prve jutarnje kafe se širi tamnom prostorijom. Sama. Jedino pijetlovi dozivaju jutro, i sat uporno i tromo kuca na zidu. Odavno sama. Pronalazim kroz prozor jedno ulično svjetlo u daljini. Poput svjetionika u mrkloj zori blješti. I ono samo. Sva pogašena, ono bljeska kao zlatnik na suncu. Umiruje. Jedva primijetno pored njega stoji hrast. Znam da je hrast. Ljubio si moju kosu pod njim. Široke grane i bogato lišće nas skrivaše od prvih jesenjih kiša dok si nježno motao ruke oko mene i spuštao vrele usne na moj vrat. Propinjala sam se na prste da dohvatim dodir tvojih usana. Često sam maštala o tebi sjedeći na mehkoj travi ispod tog hrasta. Sada, još topla od sna, upijam okus jesenje zore koja sluti sjetan dan. Neću se prepustiti tuzi. Prepuštam se notama septembra i maštam o srećnom sutra.

23.09.2017.

Srećan ti rođendan, oče...

Već drugi 23.septembar nisi tu. Mislila sam kako vrijeme bude prolazilo učinit će svoje. Vrijeme uvijek učini svoje. Zašto sada ništa ne radi? Ne ublažava bol ni tugu. A prolazi. Kao da mene zaobilazi. Često mislim na tebe. Zapravo, ja uvijek mislim na tebe. Ne mogu da ne mislim. Sjećanja vezana za tebe su od svih jača. Lijepa su, prelijepa. I zato toliko snažno bole. Dolaze u valovima, izmiješana, čas sam opet dijete čas odrasla žena. Al uvijek si uz mene ti. Znao si moje biće kao niko, poznavao svaku grimasu na licu, prepoznavao tugu u očima kad su svi vidjeli da se usne smiju. Bio si moj oslonac, moje utočište, moja sigurnost. Nema te više, tata. Ja ne znam živjeti kako nisi tu. Sve mi se srušilo. Sve se promijenilo. I nikad, ali nikad više neće biti isto ništa u mom životu. Nabacim masku il dv'je na sebe i izađem van. Sakrijem teško breme što nosim u duši šarenim bojama života pa mnogi misle dobro sam. A ja dobro nisam. Sakrijem suze pod strehu smiješka, zabacim glavu i koračam ponosno i hrabro, a svaki tren mogu da se srušim kolko sam nejaka i slaba. Niko to ne vidi. Svi vide dobro sam. A ja? Ja dobro nisam. Bio si poseban. Zaista jesi. Nikad mi nisi skinuo ruksak s leđa i ponio ga ali mi nikad nije bio ni težak. Sada shvatam da si išao iza mene da ga podupreš svojom rukom da mi ne bi bio težak. Htio si da se naučim nositi sa teretom na plećima, ali nisi dao da me taj teret uništi. Tad to nisam ni vidjela ni znala. Hvala ti. Hvala ti, tata, za sve. Hvala ti što si me naučio da spavam sama u sobi i ne bojim se mraka. Nisam se bojala jer sam mogla čuti tvoje disanje pored vrata. Hvala ti što si me naučio da plivam u brzacima koji kroz život teku. Hvala ti što si me nosio na ramenima kad su moje noge bile isuviše umorne da same koračaju. Hvala ti što sam postala to što jesam. Ponosna na oca kojeg sam imala. Pišem često o tebi i tebi. Čuvam za sebe pisma i sjećanja. Bojim se, ukrast će ih neko. O tebi ne pričam. Ne zato što ne želim. Zato što ne mogu. Bol ne da. Činjenica da te nema mi ne da. Nekad hoću. Moram. Moje kćerke zaslužuju znati kakav si čovjek bio. I značenje tvog imena, Tufo, mnogo govori. Pomoć od Allaha. Ti to i jesi bio. Pomoć. I ne samo meni. Naprotiv. Posjetih ti mezar danas. Crna, mokra zemlja i dva bijela nišana, plač. Tišinu prekida jecaj, u duši bol boli. Penje se u grlo krik. Nedostaješ. Ni pisat više ne mogu. Zamagljene oči od suza ne daju. Bol ne da. Tuga ne da. Volim te, tata. I da, srećan ti rođendan...

21.09.2017.

San

Sanjah te kraj sebe. Spuštao si svoje nježne usne na moje. Nizao poljubac za poljupcem poput umilnih kapi kiše što niže se niz prozorsko staklo. Dotakla sam nebo, spustila se niz dugu i plesom opalog lista pala ti u zagrljaj. Sanjah te... Probudih se vlažnih očiju, vrelih usana. Kao stvarnost djelovaše sni. Ponadah se u trenu da su nam se duše spojile u snu. Jer, to bi značilo da si i ti moje usne osjetio. Čežnjo moja...oh, kad bi mi se snovi ostvarili! Drhtavom rukom prelazim preko tvoga lica zamišljenog u beskrajnoj tmini. Kradem vremenu tvoje bivanje. Meni trebaš. Vrijeme te već ima. Zarobih te u snu, s osmijehom na licu naslonjenih uvojaka na tvoje tijelo. I nastavljam da sanjam te...

14.09.2017.

Odlazim sama u neko novo sutra koje je mnogo bolje nego s tobom jučer.

Odlučim da krenem dalje. Ne vrijedi patiti. Ne vrijedi praštati iznova i iznova. Neki ljudi, prosto, nisu vrijedni ni čekanja ni nadanja u bolje sutra niti ičega. I idem dalje. Preko ramena ponesoh u plaštu zavezane svoje snove. Maštam. Kad dođem tamo gdje te nema bit ću mnogo srećnija. Neću čuti uvrede kojima me obasipaš, neću slušati psovke. Bit ću srećna. Maštam. Sve svoje nade strpah u džep i krenuh. Još nisam stigla al hrabro koračam ka cilju. Cilju? Gdje mi je cilj? Tamo gdje nisi ti? Baš tu...

26.08.2017.

Sreli smo se slučajno, i jedino što sam primijetila na njemu bio je taj mali, nježni ben koji mu je savršeno pristajao.

I samo mi jedna misao teče noćima...Kako li ljubi taj ben sa njegove usne?


Stariji postovi

*Alejom mog života*
<< 07/2019 >>
nedponutosricetpetsub
010203040506
07080910111213
14151617181920
21222324252627
28293031

MOJI LINKOVI

MOJI FAVORITI
Ostaje mi to što se volimo
na obzorju snova
WickedmindedChika
Laprdam sta stignem
UvijekSlugaNikadGospodar
Gracias a la Vida
A paranoid schizophrenic walks into a bar...
Allaha subhanehu ve te'ala Robinja
modrarijeka
Princ of Perversia
Postmodern News 2018
Apsolviram na sebi
Osećanja. O. Sećanja.
Al' postane krotka kad drmne je vodka
Trijumf Istine
U najtišijim noćima,misli su najglasnije ツ
Treba mi svet, otvoren za poglede.
Budan u snovima vs. sanjar na javi
O Io, O Europo, O Kalisto...
Bojis li se mraka
Leteci Holandjanin
solare
A onda padne noć, prokleto dugi sati...
MErimoRi
DEADLY NIGHTSHADE
SVIJET NA DLANU
Ispod neba
Sunshine mixed with a little hurricane
El- Emin
Gledano okom žene
..ja dušo sanjam divlje slonove..
Koverta će reći zadnje zbogom
Obasjaj tamu
na tragu Tajne.
Balašević
više...

BROJAČ POSJETA
4048

Powered by Blogger.ba