*Alejom mog života*

Dobrodošli na moj blog. Ovdje sam da sa vama podijelim svoje priče, iskustva, misli, ideje... Prošetajte alejom mog života...

04.06.2017.

srednjoškolska

Preturajući po prošlosti, nađem jedan od rokovnika iz srednje škole. Bijaše crn, tvrdih korica, nježno bijelih listova. Bijaše. Korice izblijedjele, omekšale. Otvorih ga. Listovi žuti, kao duhanski, neki priljubljeni jedan uz drugi. Svega u njemu. Listam, listam...nasmijah se! Jednom davno, piše 27. marta 2000. godine, 16h, ponedjeljak, na času geografije, moj drug Irfan i ja smo pažljivo slušali iscrpno, detaljno, bezgrešno predavanje naše profesorice. Više se ne sjećam je li pričala o tome koliko su te godine zrna riže našli Kinezi, a koliko Vijetnamci ili koliko je u Africi rođeno a koliko umrlo stanovnika, ali se sjećam da je malo ko slušao. Toga se moram sjećati jer je uvijek tako bilo. Često smo pričali kako širom svijeta ima doušnike koji joj javljaju tačan broj požanjenih klasova žita, tačan broj rođenih i umrlih iz sata u sat, tačnu dužinu neke ceste, znala je do u tančine sve, bila opsjednuta brojkama. Elem, da se ja vratim na rokovnik. Taj dan, moj drug Irfan je bio odlučan da mu dokažem da mogu napisati bilo šta na bilo koju temu. Nije vjerovao. Povod tome su bile pohvale od profesorica maternjeg jezika na svaku pismenu vježbu koju ja napišem. Uvijek sam voljela pisati. Dala sam mu mogućnost da se uvjeri, da mu dokažem da mogu. Zažmirio je i otvorio atlas, olovku stavio tamo negdje ni sam nije znao gdje i otvorio oči. Čitagong. Molim??? Nikad čula. Čitagong. Morala sam napisati pjesmu o ovom gradu o kojem, usput rečeno, nisam imala pojma. Uzela sam rokovnik i ispod stola, na koljenima, počela pisati. Za neka tri, četiri minuta nastala je pjesma o Čitagongu. ČITAGONG POĐI SA MNOM U ČITAGONG RIŽU ĆEMO SADITI IZ BENGALSKOG ZALIVA KAMENČIĆE I SOL VADITI U ČITAGONGU BIĆEMO SREĆNI PLIVATI U MORU NOĆU I ZNAĆEŠ DA I JA U KREVET S TOBOM ŽELIM I HOĆU ČITAGONG JE ZA NAS STVOREN TO GRAD JE SIROMAŠNIH LJUDI U NJEMU IMA MNOGO KUGE SIDE, GRIPE I ONIH LUDI

30.05.2017.

rađanje sunca

Polahko i nečujno se prikrada iza brda. Širokim zrakama grli sve što mu se nađe na putu. Ne možeš se otet. Sakriti da, ali oteti ne ako te ugleda. Zakači te tim svojim sjajem i, htio ti to ili ne, ostaneš okovan njegovom milinom. Rumenim rukama obgrlilo zoru. Svitanje podsjeća na zrele mandarine... Čuje se kukurikanje u daljini. I pčele su spremne za rad. Mala armija mrava već je na bojnom polju. Kroz travu se probija i pokoji cvrčak, na makovima u bašti bude se male bubamare. Sa prvim zrakama sunca ustale su i laste i slavuji. Njihov poj razliježe dolinom. Oteti se od snova da bi gledao rađanje novog dana je nešto što treba priuštiti svojoj duši... Osjećaj koji se probudi u meni svaki put kada posmatram rađanje sunca ili njegov odlazak na počinak je zaista nevjerovatan, topao, neopisiv. Ima neku magičnu čar od koje mi suza zaiskri u oku.

29.05.2017.

dječiji biseri

Kada je moja starija kćerka imala tri i po godine pitala me:"Mama, šta sam ja u horoskopu?". Odgovorila sam:"Riba". Ona:"Jesam li zlatna?" ... Mlađa kćerka sa tri i po godine me pita:"Majko, šta je horoskop?". Odgovaram joj kako je ona suviše mala da bi shvatila, ne bi razumjela i tako, a ona me prekida pitanjem:"Je li to ono što imaju ovce i koze, ima i zlatna ribica i cura bez grudnjaka?". ...

26.05.2017.

plavi kit

Čujem, nova igrica u trendu. Plavi kit. Naziv me asocirao na spašavanje plavih kitova, sakupljaš bodove, napreduješ do vođe u borbi protiv lovokradica i td. Kad jok! Najveći ti je uspjeh ako izvršiš samoubistvo. Vjerujem da su mnogi već čuli za nju. Da budem iskrena, ja prvi put jučer. Ovo me šokiralo... http://www.atvbl.com/djecak-se-isjekao-igrajuci-igricu-plavi-kit/ Zastrašujuće...

25.05.2017.

kišno jutro

Svunoć pljušti. Udara jako u prozore, strahovitom tutnjavom se odbija o krov. Na čas stane, odmori, i onda jača i ohrabrenija nastavi. Al ne smeta mi. Naprotiv. Jako lijepo kišno jutro. Za razliku od burnog noćnog ataka, sad nježno pjeva svoju baladu. Iako je nebo tmurno, ima neka doza čari u zraku. Maglen ogrtač se polahko navlači nad grad. Godi. U dubini duše godi. U baštama trava se svila od udaraca njenih kapi. Oporavit će se s prvim zrakama sunca. Pitam se, da li će se moja duša oporaviti od pjesme nježne, umiljate kiše?

23.05.2017.

pišem ti, oče...

Nema te više među nama, tata. Pustoš u mom životu boli. Duša teška, nositi je ne mogu. U plućima tuga, u srcu za nju nema mjesta. Srce puno nekog osjećanja do sad neviđenog. Osjećanja koje mu ne daju ni da kuca kao prije. Nema te više, tata...godina sutra... Sve čekam kad ćeš vrata otvoriti, osmijeh nam podijeliti, prigliti nas i umornim, velikim rukama pomilovati tako nježno da od tog dodira sama suza iz oka krene. Boli. Praznina boli. Sjećanje boli. Život bez tebe boli. Bol boli. Plačem, i kad suza nema ja za tobom plačem. Nedostaješ tako jako da zaboravljam na sve. Nemam više druga, utočište svoje. Nemam kome pribjeći da ispričam i sreću i tugu svoju. Tražim te, uporno te iščekujem. Ali tebe nema. Mogla bih ti pisati o svojoj patnji satima. Da mogu čuvala bih svaku suzu koja padne iz oka. Ali, čemu? Bog ima i postoji, on će ti sve reći. Ostaje mi nada da ćemo se sresti. Ostaje mi molitva, tiha molitva za tebe, za nas. Nedostaješ...


*Alejom mog života*
<< 06/2017 >>
nedponutosricetpetsub
010203
04050607080910
11121314151617
18192021222324
252627282930

MOJI LINKOVI

MOJI FAVORITI
Laprdam_sta_stignem
Bojis li se mraka
Osećanja. O. Sećanja.
plusminus
UvijekSlugaNikadGospodar
Princ of Perversia
Apsolviram na sebi
Trijumf Istine
WickedmindedChika
Ispod neba
U najtišijim noćima,misli su najglasnije ツ
MErimoRi
SVIJET NA DLANU
Gracias a la Vida
📖 islamski dnevnik 📖
DNEVNIK SLUČAJNOG PROLAZNIKA
El- Emin
Postmodern Nachrichten 2017
na obzorju snova
Obasjaj tamu
Allaha subhanehu ve te'ala Robinja
samokazem
Moje si more, još pamtim nebo u očima
Budan u snovima vs. sanjar na javi
Leteci Holandjanin
We all wear masks
Daleko od sebe
Gledano okom žene
na tragu Tajne.
više...

BROJAČ POSJETA
248

Powered by Blogger.ba