Oluja

Nagomilalo se mnogo oluja u meni. A samo je jedna dovoljna da pohara sve oko sebe. A samo je jedna dovoljna da opustoši cijeli kraj. A samo je jedna dovoljna da uništi i dane i noći. A samo je jedna dovoljna da me poslije nje nema više. A ima ih mnogo u meni. Strpljivo čuvam…

Nastavi čitanje →

Čekam te

U zori što tiho i rosno budi se, ja čekam te. Na vrhovima rumenog lišća zadržava se posljednji treptaj sunca. Ja čekam. Tonem u magične snove, talasi čežnje me nose. I tamo te čekam. Čekam dodir jagodica na razbarušenoj kosi, čekam topot usana na sanjivom tijelu. Čekam da spustiš usne na moje, da osjetim kako…

Nastavi čitanje →

Kafa

Volim piti kafu iz keramičke šoljice. Ostavlja poseban okus na usnama. Dodir keramike pomiješan sa dodirom jesenjeg maglenog jutra je nešto što posebno prija mojim usnama. Miris prve jutarnje kafe se širi tamnom prostorijom. Sama. Jedino pijetlovi dozivaju jutro, i sat uporno i tromo kuca na zidu. Odavno sama. Pronalazim kroz prozor jedno ulično svjetlo…

Nastavi čitanje →

San

Sanjah te kraj sebe. Spuštao si svoje nježne usne na moje. Nizao poljubac za poljupcem poput umilnih kapi kiše što niže se niz prozorsko staklo. Dotakla sam nebo, spustila se niz dugu i plesom opalog lista pala ti u zagrljaj. Sanjah te… Probudih se vlažnih očiju, vrelih usana. Kao stvarnost djelovaše sni. Ponadah se u…

Nastavi čitanje →

Odlazim sama u neko novo sutra koje je mnogo bolje nego s tobom jučer.

Odlučim da krenem dalje. Ne vrijedi patiti. Ne vrijedi praštati iznova i iznova. Neki ljudi, prosto, nisu vrijedni ni čekanja ni nadanja u bolje sutra niti ičega. I idem dalje. Preko ramena ponesoh u plaštu zavezane svoje snove. Maštam. Kad dođem tamo gdje te nema bit ću mnogo srećnija. Neću čuti uvrede kojima me obasipaš,…

Nastavi čitanje →